U pustim noćima bez miseca, kaić lagano probiva more. Ostavlja bili svitli trag. Bili valovi, probivaju tamnu noć. Oko kaića, sitno svitlo, ka bezbroj sitnih zvizdic.

 

Ardura!

 

Svitli ardura. Svitle lanterne Pirovca. Mojster se mutno ocrtava u mraku…

Svitli zvizdano nebo.

Misliš sam si, al' nisi…

 

Bezbroj zvizd žmiga na me.

U tišini sitni meteori ostavljaju trag.

Zamislim želju…

 

O ti dušo moje duše

O ti srce srca mog

Kuda pošla, kamo došla

Pratio te dobri Bog.

 

Udrem veslom po moru, polako… modro-zelenkasti sjaj, a zatim bijeli sjajem dokle ne ugasne, u tišini samoće...

 

Ardura!